OČIMA VJERE 2011

nedjelja, 11.12.2011.

U DAN KAD DOĐE GOSPOD BOG

- 13:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.12.2011.

Jedan ali vrijedan glas - GLAS IVANA KRSTITELJA!?

Pitanje koje nam se danas postalja je: ČIJI SAM JA DANAS GLAS? Druga nedjelja Došašća nam stavlja pred oči lik Ivana Krstitelja, pustinjaka, obučena u devinu dlaku, koji se hranio divljim medom i skakavcima. Zapravo ova nedjelja nas ne pripravlja toliko na slavlje oko jaslica s djetetom Isusom, nego na suočavanje s Isusom koji će po drugi put doći na zemlju. Ivan viče: PRIPRAVITE PUT GOSPODINU. Ivan za sebe kaže da je GLAS KOJI VIČE U PUSTINJI. No riječ 'GLAS' nas možda podsjeća i na današnje glasanje. Pitanje je - čiji smo mi danas glas? Jesmo li i mi glas istine, pravde, Božjeg zakona... Ili smo glas neke lažne demokracije koja gazi ono što je Božje, sve u ime lažne slobode. Mi nismo Ivan Krstitelj. On je jedinstvena osoba u povijesti spasenja ''od kojeg ne bijaše većih rođenih od žene''. On je svoj glas dao u službu Mesiji. I ne samo glas. Dao je svoj život. Dao je svoju glavu. U ovo vrijeme svinjokolje mnogi skrbnici o životinjama bi se zgrozili i pobunili zbog svinjskih odrubljenih glava. A nije im nikad pao na pamet dići glas protiv odrubljivanja glava nedužnima. Činjenica je npr. da se u Hrvatskoj godišnje abortusom ubije više od 40 000 djece. I žalosno je da se toliko puta može čuti glas vodećih ljudi - ''to je pravo žene''. Da. Jer živimo u vrijeme demokracije, zlo postaje samo - pitanje slobodnog izbora. I nemaš ti tu šta moralizirat. A Ivan se uopće nije ponašao demokratski. I nije rekao: ''čuj Herode, ja mislim da ti to nije u redu... ali eto, ti sam odluči''. Ivan je bio odriješit i jasan. (Herode, to što činiš je - zlo!) A mogao je izabrati i drugčiji način. Zašto je riskirao da navuče na sebe mržnju i bjes, pa da na koncu ostane bez glave? Riskirao je - jer je VJEROVAO. Vjerovao je da vrijedi izgubiti i glavu - za Istinu. Pitam se danas: KOLIKO VRIJEDI JEDAN GLASDAN GLAS? Jedan glas u mnoštvu onih koji lutaju. Glas Istine, ljubavi, glas Božjeg zakona?.... I po svemu sudeći opet će našim narodom vladati oni koji ne mare puno za Istinu. Ali što ako se među njima nađe JEDAN GLAS... SAMO JEDAN GLAS koji će govoriti u ime Božje? Jedan PROROK. Jedan onaj koji će pripremati put Isusu? ipremati put Isusu? Daj nam Bože - bar jedan takav GLAS!!! Bar malo nalik Glasu - Ivana Krstitelja.center>

- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.12.2011.

KUDA IDE OVA PLANETA?

Sjećam se jedne zgodice koju smo prepričavali u vrijeme prognaničkih dana. - ''Oprostite, kuda ide ova planeta?'' - upitao je prognanik Joško Sladić vozača autobusa. Ovomu valjda ni na kraj pameti nije bilo da bi ga netko pitao za odredišite planete, naviknut da ga se pita o autobusnoj liniji - pa mirno odgovori: - U Vranjicu! ........ .............................................................................................................................................................................................. Ali stvarno, to je dobro pitanje, onda i sada: KUDA IDE OVA PLANETA? Ako samo pogledate vijesti vidite da je situacija u svijetu sve nestabilnija. Svugdje su prosvijedi, nemiri, kriza, ... Ljudi se boje i novog rata. I već se osjećaju kao prognanici ili kao robovi. Ne samo EU nego čitava kugla zemaljska podjeća na priču o kuli Babilonskoj. Čovjek je pomislio da može sve. A onda mu se pobrkali računi. Sve se izokrenulo. Sve se ljulja i više ništa nije sigurno. Ali upravo tada i u takvim uvjetima se može bolje pokazati i vjera i nada i ljubav i Bog na djelu. Upravo kad čovjeku njegovim snagama više ništa ne ide. Današnji svetac, sv. Franjo Ksaverski, kaže da ''SPAS ČOVJEČANSTVA ne ovisi o materijalnom uspjehu, ni o znanostima koje zamračuju intelekt, ni o oružju, ni o ljudskoj radinosti, nego - samo o Isusu. Ipak, ni sveti Franjo nije sjedio skrštenih ruku i čekao što će Spasitelj (sam) učiniti. Naprotiv, teško se sjetiti nekog ko bi bio veći misionar od njega, nakon svetog Pavla. (Njegov sažet životopis možeš pronaći i ovdje) Što je to bilo u svetom Franji da ga je tjeralo po Indiji i Japanu, želeći ući i u Kinu? To zasigurno nije bila želja za putovanjima, za avanturama, za nekim novim doživljajima. Ono što je Franju tjeralo na put je njegova goruća želja da donese Isusa dušama. Čuli smo za jednu vrstu gladi, koja prijeti zapravo i nama, ako malo bolje pogledamo. No manje se čuje o duhovnoj izgladnjelosti. I kao kod one fizičke, tako i kod ove duhovne gladi: dok se jedni prejedaju, drugi nemaju ništa ili vrlo malo. Kako napraviti ravnotežu? - Tako da se osvijeste oni koji imaju i shvate da ima - i onih koji nemaju. Ali kao da je to lako. Ako je netko neosjetljiv na materijalne potrebe drugog, i živi mirno lagodnim životom dok mu susjed nema ni za kruh, pitanje je kako mu može pomoći duhovno... A svi smo na svoj način pozvani biti MISIONARI, baš kao što smo svi pozvani na svetost. Kakva bi to svetost bila ako bi bila začahurena samo u sebe Oprosti nam Bože, za svo vrijeme sebične zauzetosti svojim vlastitim životom...

- 15:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.12.2011.

POZOR: KRAJNJI JE ČAS DA NAM SE KAŽE - ISTINA! (o Hrvatskoj u EU)

Na TV nećete baš vidjeti ovog čovjeka - NIGEL FARAGE - čiji glas snažno odzvanja u EU parlamentu, te u ušima onih koji uspiju negdje na youtube-u pronaći poneki njegov govor. Inače, otvoreno i bez straha govori o tolikim o ludostima za koje se parlamentarci zalažu. Takva ludost je i ulazak Hrvatske u EU. ................................................................................................................................................................................................. /Donji članak je prenešen sa hrsvijet.net/ Dostavljamo vam video govora Nigela Faragea od 30.11.2011 u Brusselu. Ispod imate i transkript cijelog govora: "U rujnu prošle godine sam otišao u Hrvatsku. Htio sam saznati da li se provodi jedna adekvatna nacionalna rasprava o ulasku u Europsku uniju i da li postoji jedna kampanja koja je fer. Što sam pronašao? Otkrio sam da EU čini sve što može kako bi podmitila političke klase u Hrvatskoj - radi to prilično dobro, zapravo i previše dobro. EU je već dao 320.000.000 € za Hrvatska u ono što se zove "pretpristupna pomoć". EU je upravo investirao milijun eura u jednu kampanju za promidžbu ulaska u Europsku uniju koja nije ništa drugo nego propaganda, koja Hrvatima sugerira kako je EU njihova jedina nada. Pametno, čak ste dali radna mjesta Hrvatima - visoko plaćeni poslovi Hrvatima u Europskom parlamentu i Europskoj komisiji, samo da im se pokaže koliko dobro će im biti - koliko dobro će vladajućoj klasi biti - ako se pridruže. A imate i zastave EU-a na državnim zgradama, svugdje po državi, kako bi se stvorio dojam da je ulazak u EU gotova činjenica. Imate i spremne pomagače, jer stari komunisti su još uvijek tamo u Hrvatskoj, oni i dalje drže sve pozicije moći i svi oni će se jako obogatiti, ako Hrvatska uđe u Europsku uniju. A tu je još zlokobniija strana, jer nema slobodnih medija u Hrvatska. Nema nacionalne rasprave koja se treba događati. Doista nagrada je bila ponuđena - 10.000 kuna bilo je ponuđeno, ako bilo tko može pronaći jedan članak u bilo kojem hrvatskom listu koji objašnjava da ulazak u EU nije prava stvar. Cijela kampanja je korumpirana i manipulirana. Vidjeli smo to i prije od Europske unije, ali mislim da se u Hrvatskoj događa na skali koja je gora od svega što sam vidio prije. Ova zemlja gotovo tisuću godina je tražila neovisnost. I za 20 godina su imali neovisnost - uspjeli su se izvući iz propalog političkog eksperimenta koji se zvao "Jugoslavija" - i ako oni glasuju za pridruživanje Europskoj uniji, oni su glasali za ulazak u jednu novu Jugoslaviju - u propali politički eksperiment koji će implodirati. Nadam se, da će u posljednjih mjesec dana ili dva krenuti rasprava u Hrvatskoj. Nažalost, sumnjam u to." ********* Gledajući cijelu stvar očima medija mogli bismo upasti u zamku, ko što govori Nigel, da mislimo kako nam je Eu jedini spas. Gledajući činjenicu da nas se zavarava i uvlači u ropstvo mogli bismo upasti u beznađe. Ali gledajući OČIMA VJERE mi znamo da je Bog s nama i u mogućem ropstvu. Njega nam ne može oteti nikakva EU...

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2011.

A DI SI TI NA SLUŽBI? ...

... Sretnem povremeno na ulici jednog poznatog škovacina, pa mu se javin. Ponekad bi mu čovik pozavidio, jer teško je danas imat miran posa. U subotu dobaci on za mnom pitanje: 'A di si ti na službi sada?' Odgovorim i produžim, a u svijesti razmišljam o dubini njegova običnog pitanja. I sada evo, razmišljam. Da. ŽIVOT JE SLUŽBA. I JA SAM NA SLUŽBI. TI SI NA SLUŽBI. I ON JE NA SLUŽBI. Svi mi, kao katolici, pozvani smo na službu Bogu i svetoj Crkvi katoličkoj. Ne tek deklarativno, na što i papa upozorava, nego stvarno. Životom. Služiti se može kao učitelj, kao škovacin, kao domaćica, kao student, kao liječnik, kao ovo, kao ono... (da ne nabrajam sve službe) Jedni ljudi žive u strahu da ne izgube službu, jer život bez posla je najblaže rečeno - težak. Drugi žive u strahu da neće ni dobiti službu za koju su toliko knjiga prelistali, pitanja proučili, testova položili... Učenici evo počinju školsku godinu uskoro, i žive u strahu od pogrešaka, u strahu od dosade, u strahu od neshvaćenosti... Ja sam eto na službi u školi kao vjeroučiteljica. I to je, reklo bi se, lipa služba. I meni bi mnogi pozavidili, znam. Al i to je odgovorna služba. Jer sva ta dica - su (gledajući OČIMA VJERE) i Božja ... I svi su oni željni pažnje koju im nitko u školi ne može pružiti na pravi način. Svi oni već počinju pomalo bit pod pritiskom. I žao mi ih je. I pitam se - ŠTO MOGU UČINITI - da im sa svoje strane olakšam boravak u školi. Jer zar ne bi većina njih sad produžili boravak u OBITELJIMA... Sudeći po učeničkim statusima na facebooku vezanim za školu lako je primjetiti negativne stavove prema školi... Ne kaže se bezveze: ''Svatko voli biti tamo gdje je DOBRODOŠAO'' A onda vrijedi i obrnuto: ''Nitko ne voli biti tamo gdje se ne osjeća dobrodošao!'' Na nama je onda da školu pokušamo pretvoriti u dom u kojem se oni mogu osjećati, koliko je moguće, DOBRODOŠLI. Nikada nastavnik ne može zamjeniti toplinu obiteljskog doma, ljubav roditelja, brigu da svom djetetu da samo najbolje.. ali - možemo se potruditi. I to je naša služba. To je moja služba. Njima. I Bogu.... ......................................................................................................................................................................................................

- 21:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

MI POSVAĐANI

(copy/paste od Ivica Ursić) „Ja protiv svog brata, ja i moj brat protiv našeg rođaka, moj brat i naš rođak protiv susjeda, svi mi protiv stranca.“ Beduinska poslovica .......... U svojoj knjizi „The Great Divorce“ C. S. Lewis, veliki kršćanski apologet, crta sliku pakla. Pakao je kao jedan veliki grad, kaže Lewis, grad nastanjen samo na svojim vanjskim rubovima, grad s redovima i redovima praznih kuća u svojem središtu. Sve te prazne kuće u središtu grada su nenastanjene, jer su se svi, koji su u njima nekada živjeli, posvađali sa svojim susjedima i odselili se. Zatim su se posvađali sa svojim novim susjedima i opet su se odselili, ostavljajući za sobom kuće i ulice, ostavljajući kvartove grada prazne i napuštene. Zato je, kaže Lewis, pakao i postao tako velik. Prazan u svom središtu, a nastanjen samo na svojim vanjskim rubovima, jer svatko traži udaljenost, svatko traži odmak, umjesto poštenog suočavanja kada su u pitanju međusobni odnosi. O svemu nam C. S. Lewis govori, ali nigdje ne spominje tko to dominantno naseljava periferiju pakla. Tko se to tako rado svađa sa svima oko sebe? Tko to sa svakom novom zorom započinje neku novu svađu? O nama Hrvatima ni riječi. Fini neki gospodin C. S. Lewis. Jako fin. Ne mogu ništa decidirano tvrditi, jer nisam bio „na licu mjesta,“ ali bojim se ako me dopadne neki od krugova pakla da ne ću imati problema s jezičnim barijerama. Ne ću trebati prevoditelja, jer sam duboko uvjeren da će se naše svađe nastaviti. I u paklu. U vječnost. Možda nas i nije, na svojoj samrtnoj postelji, prokleo kralj Zvonimir, ali da nismo prokleli sami sebe – jesmo. Posvađali smo se na svim mogućim temama. Posvađali smo se oko prošlosti, oko sadašnjosti i oko budućnosti. Posvađali smo se oko svega živoga. I mrtvoga. Svađamo se neprestano. Nemilosrdno i ustrajno. Svađamo se strasno, burno, žučno. I kao da više ništa ne postoji što bi nas moglo povezivati, osim svađe. Svi naši razgovori, diskusije, rasprave, izmjene mišljenja skončavaju u ponorima prepucavanja i svađanja. Najveći teatar apsurda na ovim našim prostorima ne uzima nikada predaha. Nema stanke, jer ansambl neprestano popunjavaju nova, svježa lica, spremna na svađu. Hrvatska sve više i više nalikuje paklu C. S. Lewisa. Pobjegli smo iz njezinog središta, prepustili smo ga silama zla, ostavili smo dušu i srce svoje Domovine i pobjegli smo kao hrpa kukavica na rubove gdje se nastavljamo svađati dok nam za Hrvatsku „bacaju kocku“. Srce naše Domovine iz dana u dan sve je praznije i pustije. Posljednji sanjari dižu ruke od ove podijeljene i posvađane zemlje i s nevjericom u duši i s tugom u srcu promatraju što smo sve u stanju napraviti samo kako bi ostvarili neke svoje osobne ciljeve. Za patnicu nas briga nije. Čekamo da izdahne kako bi joj i truplo dali na dražbu. Požari podjela i svađa haraju Hrvatskom. Dežurni piromani uredno i sustavno nadolijevaju ulje na vatru, bez i malo straha da će snositi bilo kakve posljedice. Jedino što im se može dogoditi jest da ih ovaj narod izabere za svoje lidere. Tu smo vještinu usavršili kao nitko do sada. Oko čeka se svađamo? Možda je lakše nabrojiti oko čega nema prijepora i svađe među nama. Je li to politika, je li to kultura, je li to subkultura, zar je uopće bitno? Sve nama igra. Sve je za nas vrijedno svađanja. Ne biramo. Koristimo sve što nam dođe pod jezik. Različiti likovi iz „zone sumraka“, koje smo ustoličili kao svoje političke, gospodarstvene, estradne i ine suverene, preko svojih medija, huškaju izluđeni narod na nove podjele i na buduće sukobe. Cilj je stvoriti atmosferu beznađa, atmosferu koja vapi za „čvrstom rukom“. Namjera je stvoriti uvjerenje u nezrelost naroda kojemu nužno i žurno treba netko tko će umjesto njega misliti i djelovati. Scenarij je star, ali je provjeren. I učinkovit. Nažalost. Ponavlja se matrica po kojoj silni i moćni vladaju svađom zaokupljenim masama. “Posvađaj pa vladaj!” samo je inačica „Divide et impera!“. Posljednjih dana svjedočimo svađama oko vlasništva nad samostanom Dajla, oko toga „kako to govore Štrumfovi“ i oko „najvažnije sporedne stvari na svijetu“. Opet su gladnom i izvaranom narodu bačene stare kosti oko kojih se koljemo i lajemo dok „karavana prolazi“. Dežurni „opinonmakeri“, svi listom kroatofobi, ljudi koji bi sve dali samo kada bi se „točak historije“ mogao vratiti, daju sve od sebe ne bi li u podmetnutim svađama izgorila mrska im Hrvatska. Jesu plaćeni za svoju rabotu, ali znate kako se ono kaže – nema ništa bolje nego kada radiš ono što voliš i još si za to dobro plaćen – a oni uistinu vole to što rade i uistinu su za to i dobro plaćeni. Otrovne izjave, javni pozivi na linč, zazivanje sukoba, sve je to „lektira naših dana“. Pisci takvih “eseja” znaju da se „u svađi istina uvijek izgubi“ (Publilius Syrus), ali njima je to i namjera. Istina kada nestane, kada se izgubi u beskrajnim prepucavanjima i svađama onda je oslobođen prostor za Laž. A to je danas, na ovim našim prostorima, riječ dana. U današnjem čitanju Isus govori o bratskoj opomeni. Opominje nas da ne možemo okretati glavu od drugih ljudi i misliti da tuđi problemi nisu naša briga. Takav pristup bližnjemu često zna, zbog nerazumijevanja, završiti teškim riječima, svađom. Nitko ne voli slušati kritike na svoj račun. Nitko. Pohvale da, ali kritike ne. Zato u prijeporima umjesto svađe potrebno je slušati naputke koje Isus daje, a koji su savršen način kako izbjeći nesporazume i sukobe. Bitno je sa čovjekom ponajprije popričati u četiri oka. Ni u kojem slučaju ne smijemo pogaziti ljudsko dostojanstvo i javno optuživati ljude. Nažalost, to je danas izuzetno raširen i omiljen način rješavanja nesuglasica. Javno blamiranje drugoga. Kada se u to dodatno umiješaju sredstva javnog priopćavanja sveopća klima posvađanosti je zajamčena. Isus je bio utjelovljeni Bog, ali sigurno nije bio naivni Bog. Isus je znao da će među nama dolaziti do nesuglasica i do svađa, pa čak kada se i najdobronamjerniji ljudi nađu zajedno u njegovo ime. Isus je znao da ne će biti lako. Zato on i daje jasne naputke kako postupati kod prepirki. I nije pitanje hoće li među nama biti svađa ili ih ne će biti. Pitanje je oko čega se mi to svađamo i na koji način rješavamo svoje nesporazume. Isus opisuje proces koji se dramatično razlikuje od tradicije naših dana. Vjernici kršćani, a Hrvatsku čini preko 90% takvih, čine crkvenu zajednicu, koja u svojim temeljima ne smije biti kao sekularni svijet. Mi jesmo tzv. laička država u kojoj su država i crkva odvojene, ali mi smo prije svega kršćani, “djeca Božja”, koja ne mogu i ne smiju voditi nikakav dvostruki život. Nedjeljom i blagdanom smo kršćani, a ove druge dane smo ... što? Što smo? Posvađana gomila koja se guši u vlastitom smradu i koja za sebe misli da je manje grješna od drugih ljudi, odnosno da je „sveta“. Kažu da je moć pakla najjača kada miris „svetosti“ stvara smrad. Da, miris uistinu može postati smrad. Ukoliko želimo razbiti lanac svađa kojim su nas okovali i zarobili, ukoliko se želimo osloboditi smrada koji nas guši, ukoliko želimo bolju budućnost za sebe, za djecu svoju, za Hrvatsku, ugradimo Isusove riječi iz današnjeg Evanđelja u sve svoje zakone i postupke ili na njih zaboravimo i sjetimo ih se kada konačno propadnemo. I kada se smjestimo negdje na rubu pakla. „Ako započnemo svađu između prošlosti i sadašnjosti, otkriti ćemo da smo izgubili budućnost.“ Winston Churchill .............................................................................. Ivica Ursić ..........................................................................................................................................................................................................

- 21:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 10.05.2011.

Zašto izabrati Gospu za svoju majku?

- Ponajprije zato jer ju je i Isus izabrao. On, koji je i Bog, a ne tek običan čovjek - povjerio je svoj život jednom stvorenju. Zašto ne bi i mi onda. Tko bi nas mogao bolje očuvati na ovoj zemlji od Nje u koju je i sam Bog imao toliko povjerenje... - Isus je rekao Ivanu, a time i svima nama: ''Evo ti majke!'' - Kad ne bi bilo Gospe, ne bi bilo ni Isusa. Ona nam je dala Spasitelja svojim slobodnim pristankom. Od Nje kao svoje Majke, možemo najbolje naučiti predanje Božjoj volji i doći na posljetku u raj. - Ona je naša najbolja Zagovornica kad se budemo trebali susresti s Isusom. U Kani Galilejskoj vidimo kako posreduje za mladi par kad je nestalo vina na svadbi, kako se ne bi osramotili... Na njenu intervenciju - Isus čini čudo... Ona će posredovati kod svog Sina i za nas ako Nju slušamo: ''Što god vam rekne učinite!'' (L.G. Montfort daje jednu jednostavnu sliku zbog čega je dobro predati sve u Gospine ruke: Kad bismo svoja zemaljska djela zamislili u obliku jedne jabuke koju moramo dati Kralju, ta naša jabuka bila bi sigurno trula na mjestima. Ali ako je damo Kraljici da je ona da Kralju, e onda će je ona očistiti i servirati na način koji kralj neće odbiti... Tako, i ono malo što imamo dati Bogu Gospa će učiniti lijepim darom za Boga...) - I papa Ivan Pavao II je imao za svoje geslo: ''TOTUS TUUS'' - 'Sav tvoj', jer je svoj život položio u ruke majke Marije... (nadahnut pobožnoću L.G. Montforta) U ovom se već možemo ugledat u papu, jer ovo spada u 'pitanje VJERE...' o. L. G. Montfortu možete više pronaći ovdje: MONTFORT, život - Ona nas vodi k Isusu. Svrha našeg života je doći jednom u zajedništvo s Bogom. Gospa nam ne želi zadržati pogled na sebi, nego ga stalno skretati na Isusa.... - Ona nije negdje daleko nego svima nama blizu, i uvijek ima vremena za razgovor... - Ona je Kraljica Neba i zemlje - (Tko to ne bi želio kraljicu za majku?) - Brojna su iskustva dobivenih milosti po Njenom zagovoru ... - Ako nam je majka - i često smo u Njenu društvu - tim prije ćemo biti kao Ona... jer teško je imati pobožnost prema Gospi a ne činiti ništa po pitanju svoje oholosti, umišljenosti, srditosti, nepristojnosti... itd...itd... Gospa je naš najbolji UZOR... Iako se zna reći: ''Griješim, jer čovjek sam.'' Nije grijeh ono što definira čovjeka nego - Njegova sličnost s Gospom koja je u svemu VRŠILA NJEGOVU VOLJU... Ono što nas čini čovjekom nije grijeh nego sličnost samom Bogu... po besmrtnoj duši... i slobodi da činimo DOBRO... MARIJO, MAJKO ISUSOVA, BUDI NAŠA MAJKA SADA! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.05.2011.

PRVA SVETA PRIČEST – DAN KOJI SE PAMTI po (?)

Stvarno, čega se mi stariji sjećamo sa dana svoje Prve svete pričesti? To je, gledajući OČIMA VJERE, jedan od neizmjerno važnih dana u našem životu. Dan u kojem je Isus postao naš gost na jedan vrlo poseban način. Ipak, znamo da većini ostaje u sjećaju nervoza roditelja, pripremanje hrane, otvaranje poklona, ... a ISUS ostane – zanemaren gost. Sigurno se radi i o propustima odgajatelja, a također i o pritisku okoline koja obiteljima nameće koješta što nema puno veze sa istinskim slavljenjem sakramenta susreta sa ŽIVIM BOGOM. Eto, npr. neki dan čujem da drugaš već sad želi sigurno znati kojeg će mu datuma dogodine biti pričest, ali ne jer treba započeti duhovna priprema za taj sakremenat (šta mi uopće pada na pamet), nego jer roditelji trebaju već sad razmišljati o rezerviranju mjesta u restoranu (!) E kad bi se svi roditelji već godinu dana unaprijed istinski trudili prenijeti djetetu VJERU U ŽIVOG BOGA prisutnog u tom komadu posvećenog kruha. Da, ali to nije moguće na čisto informativnoj razini. Djete treba vidjeti da RODITELJI STVARNO U ISUSA VJERUJU... voditi ga na svetu misu jer to i želi (ne jer je svećenik rekao da se mora... - a što će svećenik drugo reći nego inzistirati kršćanskoj obavezi ako već kod vjernika nema osobne želje ni volje za misom...) Inače – ako izostane roditeljski vjerski odgoj dijete bi moglo ostati samo na svom putu vjere i trebat će posebnu Božju milost da na tom putu u ovo današnje vrijeme i ostane. Može vjeroučitelj u školi pričati djeci o ISUSOVOJ STVARNOJ PRISUTNOSTI U EUHARISTIJI, nastojati tu vjeru nekako osnažiti pripovjedanjem o sv. Tarziciju, o nekim euharistijskim čudima, ... ali ako dijete doživljava sv. Misu kao pokoru jer sa svih strana vidi loš – mlak primjer: roditelji, vršnjaci pa ponekad i svećenik... Svi kao da jedva čekaju onu zadnju rečenicu na svetoj misi: 'Idite u miru!' I čega ćemo se sjećati s ovog lijepog i važnog dana PRVE SVETE PRIČESTI – AKO NEMA VJERE – nego kraja 'pokore' – mise, na kojoj mnogi imaju nervozu i tremu od recitiranja, tog neobičnog svečanog odijela, pa ćemo se onda sjećati svečanog stola, poklona, ... A ISUS? -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo zapitajmo se sada i mi odrasli – koliko puta smo iskreno nakon pričesti ZAHVALILI ISUSU ŠTO JE DOŠAO K NAMA? Znate, nakon mise se žuri van, a zaboravimo da je s nama ISUS kojeg smo primili. To bi bilo kao da primimo u kuću nekog gosta a onda ga IGNORIRAMO. Ne radimo to tako sa gostima. A ipak – Isusa ignoriramo. No Isus jest stvaran i kao što nas zna zaboljeti kad nas netko ignorira (još više nego kad nas ponizi) tako i Isusa to vrijeđa. Bilo bi normalno da roditelji budu djeci PRVI PRIMJER VJERE. No, nije nemoguće da i djeca svojim primjerom potiču roditelje na bolje življenju vjeru. .... Nastojmo svi, koliko je do nas da oni mlađi upamte što je na PRIČESTI vrlo važno: ISUS DOLAZI K NAMA! Na poseban način u pričesti. ON NAS VOLI VIŠE NEGO MI SAMI SEBE. On je naša - HRANA ZA BESMRTNOST... ON ŽELI BITI NAŠ STALNI SUPUTNIK NA PUTU ŽIVOTA samo ako mi to želimo!

- 21:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 30.04.2011.

HRABRO KRŠĆANSKO SVJEDOČENJE nasuprot kršćanofobiji

Mada ne namjeravam pisati detaljni osvrt na sinošnju tribinu u oratoriju sv. Filipa Nerija šteta je ne osvrnuti se na hvale vrijedno predavanje. Predavač je bio Krešimir Miletić, javnosti vjerojatno poznatiji po pokretu 'Stop kršćanofobiji'. Istina, naša kršćanska mjera za ljude nije koliko netko jezika govori, niti koliko diploma ili titula ima, ali ipak je dobro spomenuti da se radi o osobi koja uza svu naobrazbu i aktivnosti IMA ČETVERO DJECE. A ako krćšani, koji i na taj način svjedoče svoje uvjerenje, nisu diskriminirani - kako to da se nekog s većim brojem djece automatski smatra 'zaostalim'...? Ali ne ostavimo po strani ni ono drugo, kako ne bi netko mislio da u crkvu idu 'zatucani', 'zaostali', ... Krešimir Miletić, rođen 1973. u Zagrebu. -Završio je Matematičko – informatički obrazovni centar 'Vladimir Popović' (MIOC) u Zagrebu. -Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu, Pravni fakultet, smjer diplomirani socijalni radnik na temu: Aktualnost socijalnog nauka Katoličke crkve u Hrvatskoj. -Nakon završetka fakulteta radio je u Fondazione RECOBOT, Hrvatskom caritasu, Gradskom uredu za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje i Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. -Trenutno je zaposlen u Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. -U postupku je izrade završnog pismenog rada na poslijediplomskom specijalističkom studiju 'Management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje' Katoličkoga bogoslovnog fakultveta Sveučilišta u Zagrebu. -Od ranih studentskih dana intenzivno volonterski djeluje u nekoliko udruga, a na poseban način u Župi sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu kod franjevaca konventualaca. Predsjednik je Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti – Blaženi Alojzije Stepinac koju je i utemeljio 2002. te Hrvatskog bračnog i obiteljskog saveza CRO-BIOS koji okuplja 15 obiteljskih udruga s područja Republike Hrvatske. -Osim redovnog obrazovanja završio je niz edukacija i nekoliko certifikata s područja građanskog odgoja, psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, psihosocijalnog tretmana maloljetnih počinitelja nasilja, rada s djecom koja imaju rizično ponašanje i dr. -Višegodišnji je vanjski suradnik Centra za socijalnu skrb Zagreb u ulozi voditelja mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. Kako i takav netko uspjeva biti angažirani vjernik - laik? Pa zasigurno ne bi uspjevao biti toliko angažiran bez razumijevanja i požrtvovnosti supruge, a i Božje pomoći naravno, dokle god radi za Istinu i veću slavu Božju. Nikad me nije toliko zanimala politika i što radi vlast pa s tim u vezi i kakva je stvarna situacija u vrhu naše zemlje koja donosi zakone... A ti zakoni su važni. Jako važni. Po tim zakonima krćanin koji se čvrsto drži svojim uvjerenja može biti OPTUŽEN (za diskriminaciju...) Kako jedan takav zakon može biti donijet u KATOLIČKOJ ZEMLJI? ... (duga priča, ta o diskriminaciji...) Ipak, o onom što je važno i jako važno u medijima malo čujemo i čitamo. Zašto je to tako? Zašto nam samo RIJETKI ŽELE GOVORITI ISTINU? Je li moguće da je cijeli vrh vlasti toliko pokvaren i korumpiran da nam nitko ne želi DOBRO... I svi se samo brinu za svoj položaj i svoju udobnost!?!? Ne smatram se dovoljno kompetentnom prenositi sadržaj Krešimirove tribine ali ipak... pokušavam dati neki svoj mali doprinos onom što on i njegova udruga nastoje činiti. .............. Tema je bila 'KRŠĆANOFOBIJA - diskriminacija katolika u Hrvatskoj' * Kaže kad o tome govori kako ga neki čudno gledaju i pitaju se šta mu je - kao da ne zna 'kolike sve povlastice katolici imaju, veće nego zaslužuju...' * „Dobro je dokumentirano da su kršćani najdiskriminiranija i najprogonjenija vjerska skupina“ kardinal Tarcisio Bertone, šef vatikanske diplomacije, na samitu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju održanog u Kazahstanu 1. prosinca 2010. Izvješće tako upućuje kako je diljem svijeta progonjeno 100 milijuna kršćana, a da je 75% svih vjerskih progona usmjereno protiv kršćana. *Kako to da onda i PAPA BENEDIKT, prošle godine, govori o zabrinjavajućoj činjenici DISKRIMINACIJI KRŠĆANA...? (papa Benedikt XVI. u govoru predstavnicima britanskog društva u Westminsterskoj palači 17. rujna 2010. izjavio: „Ne mogu, a da ne izrazim svoju zabrinutost zbog rastuće marginalizacije religije, poglavito kršćanstva, koje se događa u nekim sredinama pa čak i u državama koje stavljaju veliki naglasak na toleranciju. Ima onih koji zagovaraju kako se glas religije treba utišati ili u najmanju ruku protjerati u čisto osobnu sferu“. *Ova diskriminacija nije pojava tek u zemljama u kojima su katolici manjina nego gdje su većina - kao i kod nas!... (citat...) /citate ću navesti kad dobijem prezentaciju.../ Sada pišem neke stvari koje je Krešimir iznio, prenešene mojim vlasitim riječima, a O KOJIMA SVI SKUPA TREBAMO PORAZMISLITI... Čemu vodi taj zakon o DISKRIMINACIJI koji je i naša vlada (katolička?) izglasala (sa samo jednim glasom protiv: Marijana Petir, i jednim suzdržanim glasom) ? Taj zakon je vrlo problematičan. Ako smo uvjereni katolici mi ne možemo raditi kompromise s neistinama, telerirati bilo što... pa tako ne možemo tolerirati homoseksnost kao nekakav slobodan izbor življenja nečije spolnosti. To je grijeh. Po ovom zakonu i gay-parovi imaju pravo da osnivaju brak, da odgajaju djecu... Zamislite neke primjere: da radije iznajmite prostor za stanovanje obitelji nego gay-paru. Taj par vas može optužiti za diskriminaciju... samo zbog toga što ima subjektivno uvjerenje da ga diskriminirate! To je dovoljno da se pokrene postupak protiv vas na sudu... I vi ste krivi dok ne dokažete da niste (a ne obrnuto, kako je bilo do sada i kako je logično: vi ste nevini dok se ne dokaže da ste krivi) U ISTINI NEMA KOMPROMISA. Nije važna VEĆINA koja glasa za nešto ako to nije u skladu s ISTINOM... Jednostavnim matematičkim riječnikom i Krešimir pokušava objasniti ono što svi moramo doooobro shvatiti: Pa što ako 28 od 30 prvašića kaže da je 1+1=3. Zna se da je 2. Nećete sad zbog većine koja zaključuje krivo reći - je tako je! Evo još malo Krešimirove poučne matematike: Krešimir + Mirta = Josip, Lucija, Filip, Marta (to su njihove četvero dječice), a Krešimir + npr. neki Ante = prazan skup... To je 'mala matematička početnica' jednostavna, prikladna za sabornike da malo prouče i možda shvate ono što je zdravom ljudskom razumu jasno... * U SAD-u su iz putovnica izbrisani pojmovi otac i majka, a uvedeni roditelj 1 i roditelj 2 .. Dokle ide diskriminacija pokazuje i slučaj suđenja vjeroučiteljici Jeleni M. iz Zagreba. Ona je optužena jer je navodno rekla da je homoseksualnost bolest... Vrijedi promotriti ovaj slučaj: Vjeroučiteljica je optužena prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije... Zamislite 'suzbijanju (!) diskriminacije... kao da je diskriminacija toliko proširena pojava koja uništava sve pred sobom... a znate da se riječ suzbijanje koristi u poljoprivredi za suzbijanje korova, krompirove zlatice i sl... I zamislite da je ta diskriminacija toliko proširena pojava (!!!) u Hrvatskoj da je u cijeloj 2009 godini bilo - što mislite koliko slučajeva davanja nečijeg slučaja na sud - zbog diskriminacije? cijeli 1 slučaj! Slučaj VJEROUČITELJICE Jelene Mudrovčić. Ovo nije samo suđenje vjeroučiteljici ovo je suđenje kršćanima u Hrvatskoj... A što je s pravom roditelja da izaberu što će im djeca slušati od strane raznih gostiju koji sa strane mogu ući u školu... po izboru ravnatelja? Imaju li roditelji pravo znati što će i tko taj dan predavati njihovoj djeci i govoriti im o stavovima s kojima se kao roditelji ne slažemo? * Mi kršćani imamo svoj EDENtitet. Namjerno kaže 'eden' ... zbog eden-skog porijekla... Bog je stvorio muškarca i ženu da budu par... a sad se taj Božji plan s početka nastoji izopačiti. Nastoji se i riječ brak izbaciti iz upotrebe i staviti nešto kao: 'partnerstvo'... * Zlo se širi koje se širi i preko nove gender (rodne) ideologije - po kojoj nemaju samo dva spola nego i 5... po čemu me primjerice ti diskriminaš ako mene smatraš muškarcem, a ja se danas osjećam kao žena!!! Nevjerojatno! Smiješno nam je sada. Ali već postoje društva u kojima to nije smješno nego prihvatljivo. * Ne postoji pravo na istospolni brak! * Pazite ovu izjavu: 'OBITELJ JE OPASNO MJESTO ZA ŽIVOT! (!?!)' Tvrdi gospođa Bojana Genov, (Ženska mreža) I što ako roditelji koji su kršćanske 'ideologije' (hm!) djeci utuve uglavu 'netolernatne' (kršćanske) stavove... i onda 'država treba braniti djecu od takvih roditelja'... ?!?!?! * STEREOTIPI koji se ponavljaju u društvu: svaki dan ćete naći u medijima poneki negativni slučaj u Crkvi - Gotovo da nemate portal u kojem se neće blatiti ta 'strašna' Katolička Crkva... (Ako ga nemaju u Hrvatskoj nać će ga u Bangladešu!), /bogati auto, zgrada HBK i navodno 'drago kamenje' od kojeg je sačinjena, svećenik negdje ima djecu, ovaj pedofil, onaj ovo ovaj ono.../ To stvara klimu pogodnu za protukršćanska djelovanja... * Na žalost ne mogu nam puno pomoći brojni potpisi a često niti da u velikom broju iziđemo na ulice, ako nemamo osobu u saboru koja će se za nas zauzeti... Ima i pozitivnih događanja o kojima se u medijima ne govori jer to se nikom (Osim ponekima, kao Glas koncila...) ne čini naročito BITNO, a BITNO JE: PRAVO NA PRIGOVOR SAVJESTI! ... a što je ušlo u zakon... Bez ovog prava puno stvari bilo bi drugčije. Zamislite samo u medicini. I nastojanjima da ginekolozi vrše abortuse - nemajući ovo pravo - pravo da to ne čine - pravo na biranje prema svojoj savjesti... ................................................................................................................................................................................................. Gdje se sve može očitovati DIKSRIMINACIJA KRŠĆANA, evo još nekih primjera: * Gdje se primjerice očituje diskriminacija: - kod slobode izražavanja, osobito s obzirom na kršćansko razumijevanje ljudske osobe, vjere i morala.- Slobode savjesti koja uključuje kako zdravstveno osoblje tako i učitelje i suce. - Prvotnog prava roditelja da osiguraju djeci odgoj i obrazovanje u skladu sa vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. - Zločina iz mržnje protiv osoba i vlasništva poput oskrnavljenja i vandalizma - Uklanjanja kršćanskih simbola iz javnih prostora. Krivog predstavljanja i negativne stereotipizacije kršćana u medijima. - Diskriminacija pri zapošljavanju uz društvenih nepogodnosti za kršćane poput ismijavanja i zaobilaženja pri unapređenjima na radnom mjestu. - Govor mržnje i zakonodavstva protiv diskriminacije koje nerijetko uzrokuje oprečnu - diskriminaciju kršćana ograničavanjem slobode izražavanja, slobode savjesti i slobode govora. - Napad na Katekizam Katoličke crkve (‘sadržaj je homofoban, diskriminirajući) - Suđenje vjeroučiteljici Jeleni Mudrovčić - Lažiranje originalnog teksta Deklaracije o ljudskim pravima (Amnesty international) - Promoviranje kontracepcije, abortusa kroz zdravstveni odgoj (UNESCO) - Zahtijevanje raskida Ugovora između RH i Svete Stolice - Uklanjanje vjeronauka iz škola - Iskustvo (ne)uvođenja zdravstvenog odgoja u školeIn - incijativa ‘Nisam vjernik’, ( u vrijeme popisa stanovništva )... ................................................................................................................................................................................................................ Gledajući očima vjere: Da, situacija nije nimalo bajna - i ne možemo u miru sjediti negdje vani, igrati se s djecom, gradelavati... ali situacija je takva da nas potiče da svoje kršćanstvo živimo ODGOVORNO I ZAUZETO SVATKO PREMA SVOJIM MOGUĆNOSTIMA, SPOSOBNOSTIMA, TALENTIMA... Nismo svi stvoreni za politiku ni neki veliki utjecaj u društvu, ali svatko na svoj način može dati svoj doprinos OPĆEM DOBRU... Gledajući OČIMA VJERE - mi možda ne možemo puno - ALI BOG JE SVEMOGUĆ I ON ĆE DATI BLAGOSLOV I MALIM NASTOJANJIMA...

- 16:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ponovni početak

- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.